Da pišem knjigu posebnu bih pažnju dala prvoj rečenici u knjizi. Htjela bih da odražava duh knjige, da nešto nagoviješta, a može i samo stvarati atmosferu. Te prve rečenice me baš intrigiraju: što je jedan kreativni, uspješni (ako si objavio knjigu, onda si uspješan) autor odabrao kao prvu od 12500 rečenica (u prosjeku). U zadnje vrijeme nakon što pročitam knjigu, vratim se na prvu rečenicu, podignem obrve, zamišljeno pogledam u plafon, kimnem glavom i zapišem si je. Slijede neki primjerci :
Harlan Coben: Netragom nestao [Gone for good ]
Tri dana prije svoje smrti majka mi je rekla – to nisu njezine posljednje riječi, no bile su poprilično blizu – da mi je brat još uvijek živ.
Three days before her death, my mother told me–these weren’t her last words, but they were pretty close–that my brother was still alive.
Evo ga! Odmah znam da će se toliko toga izdogađati – majka umire, brat za kojeg se mislilo da je mrtav je živ, a glavni junak koji je sigurno cool i visok će razriješiti sve misterije i usput pobrati neku ženu u nevolji.
Jonas Jonasson: The girl who saved the king of Sweden
The statistical probability that an illiterate in 1970s Soweto will grow up and one day find herself confined in a potato truck with the Swedish king and prime minister is 1 in 45,766,212,810.
Ovoj rečenici se mali matematičar u meni odmah poveseli. Osim toga, vidim da će knjiga biti baš šašava.
Cheryl Strayed: Divljina [Wild]
Stabla su bila visoka, ali ja sam bila viša stojeći iznad njih na strmoj padini planine na sjeveru Kalifornije.
The trees were tall, but I was taller, standing above them on a steep mountain slope in northern California.
Odmah vidim scenu: Ona na planini, gleda u daljinu, raščupana, preplanula, snažna. Totalni girl power!! (i onda vidim drugu rečenicu u kojoj joj je čizma pala u provaliju i sva je jadna i ništa od girl power)
Frederick Forsyth: Operacija Šakal [The day of the jackal]
Hladno je u šest i četrdeset ožujkom ujutro u Parizu, a doima se još hladnije kad čovjek stoji pred streljačkim odredom.
It is cold at six-forty in the morning of a March day in Paris, and seems even colder when a man is about to be executed by firing squad.
Teško da možeš početi knjigu bolje od ovog.
E L James: 50 nijansi sive [Fifty Shades of Grey]
I scowl with frustration at myself in the mirror.
Frustrirano se namrštim svojemu odrazu u zrcalu.
Ona ne voli svoj odraz u ogledalu jer je sva jadna obična i smotana ali će se božanstveni Christian s mračnim tajnama zaljubiti u nju, a ona će ga spasiti jer je eto teško smisliti malo kompliciraniju radnju. Da, i ova rečenica pogađa u sridu jer ti odmah daje do znanja da nemaš bogzna što očekivati od knjige.
Joj zaboravila si unutarnju boginju koja pleše i skače i lalalalal!!! TO je bilo taaaaako iritantno!
Vidiš, sad si me nagnala da pogledam prve rečenice. Svih. Knjiga. U. Stanu. 😀
Jooooooj ta unutarnja boginja…P-r-e-s-t-r-a-š-n-o!
Javi neku dobru (ili lošu) 🙂
Josipa legendo, ovo ti tako priliči! 😀
Da imam sad snage i vrimena, i ja bi bacila oko na svoje knjige ovdje kod staraca (kod njih sam trenutno), tu su mi uglavnom dječje knjige i još neke stručne (kad kažem stručne, mislim na knjige o bebama i roditeljstvu). 😀
hahaha… ajme, unutarnja boginja… da… nešto zbog čega sam ja lupala glavom u koljeno (zezam se, u stol, ne mogu se preko trbuha nagnut do koljena) jedno 82 puta, kolutala očima jedno 50 puta i odlučila 30 puta da nemam snage pročitati zadnji dio trilogije iako sam se nagovarala 29 puta… 🙂
😀 haha ja sam procitala prvi dio i proguglala sto se dogadja u zadnja dva. To mi je taman i previse 🙂