Moj prijatelj, nazovimo ga Tom, mi je jako drag. Inteligentan je, duhovit, kreativan i stvarno dobra osoba. No, Tom nije sretan na poslu i u zadnje vrijeme nekako mu je teško biti sretan općenito. Posao mu je jako dobro plaćen no neke stvari u firmi ne štimaju i nakon 12 godina njemu je već svega dosta. I najmanja stvar na poslu ga totalno iživcira i svaki telefonski razgovor, novi projekt, razgovor sa šefom njemu pokvari dan. Inače, Tom je kvalificiran i živi u zemlji gdje je mala nezaposlenost i gdje bi bez problema našao drugi, no možda slabije plaćeni, posao. Tom ima problema sa samopouzdanjem i prepoznavanjem vlastite vrijednosti. I to ga koči. I to mi je najtužnije od svega. Mogu ja njemu nebrojeno puta ukazati na njegove vrline (on će se s njima privremeno čak i složiti) no na kraju on ipak neće vidjeti svoju vrijednost.
Ono što želim reći Tomu je:
1. Nemoj se bojati.
2. Slobodan si.
3. Iznimna si osoba.
4. Tvoja sreća je vrijednija od ekstra novca.
Razlog što ovo ne govorim Tomu je što on trenutno od mene treba da ga sašlusam i podržim. Ne savjetujem, ne popravljam njegovu situaciju, ne nudim rješenja, ne pokušavam ga promijeniti.
Ne znam što će Tom napraviti, ali znam što ću ja. Ja ću biti uz njega.
mudrilica 