Kako knjige utječu na mene

Kad su ljudi u pitanju uopće nisam povodljiva. Valjda je u meni još uvijek aktivna ona tinejđerska buntovnica koja hoće sve suprotno. Kad sam imala 17 godina svi su voljeli Nirvanu, a ja sam voljela Bush. I tako se to nekako nastavilo.

No, nedavno sam primjetila kako knjige koje čitam utječu na moj život:

The End of Your Life Book Club – Will Schwalbe
U ovoj knjizi autor govori o svojoj majci koja je bila prava Wonder Woman i posvetila svoj život humanitarnom radu s izbjeglicama. Knjiga je zapravo o njezinim posljednjim godinama, borbi s rakom, te njihovom spontanom razmijenjivanju knjiga i čitanju.
Čitajući knjigu osjećala sam se nekako privilegirana. Na toplom, sita, obrazovana, ako hoću mogu si pojesti čokoladu, imam jednaka prava kao i muškarci. I onda bih se sjetila djevojčica (uvijek hoću štititi djevojčice) na nekom drugom kraju svijeta koje jednostavno nemaju prilike ni za što. I tako sam odlučila sponzorirati dvanaestogodišnju djevojčicu iz Burkine Faso. Novac koji doniram ne ide direktno njoj nego humanitarnom programu u njenom selu u kojem grade školu, priključuju vodu i poboljšavaju uvjete svima ne zaboravljajući djevojčice.

1djevojcica

Wild – Cheryl Strayed
Skroz nepripremljena cura (autor knjige) odluči pronaći sebe (ili pobjeći od sebe) te krene planinariti i pješačiti nekih milijun kilometara posve sama.

Kako je knjiga napredovala imala sam osjećaj da i ja očvršćujem skupa s autoricom. Nakon što je Cheryl izgubila većinu noktiju već polovicom knjige, ja sam bila u fazi gdje sam uživala vozeći bicikl uzbrdo, nakon dva sata tenisa, dok mi je svaki mišić gorio.

2wild

The Twelve Tribes of Hattie – Ayana Mathis
Hattie s američkog juga ima valjda dvanaest djece koja imaju čudne i za ono doba normalne sudbine.

Prvo dvoje djece Hattie je nazvala Jubilee i Philadelphia. Nedugo nakon čitanja knjige dobila sam malog plišanog miša za Božić i nazvala sam ga Jubly-Jee. To je sve što sam mogla izvući od te čudne knjige.

3jubli

Indian Horse – Richard Wagamese, Through Black Spruce – Joseph Boyden
U obje knjige glavni likovi su aboriginal/native ljudi u Kanadi (ili kako ih mi zovemo Indijanci, ne znam koji bi korektni hrvatski termin bio). Priče su skroz drugačije: Indian Horse je priča o mladom Saulu koji nakon što je odvojen od svoje obitelji počne trenirati hokej. U to doba hokej je bio sport rezerviran za bjelce, te naravno Saul upadne u razne probleme. Through Black Spruce govori o obitelji – ujaku Willu sa svojim problemima u rezervatu, nećakinjama i njihovom iskustvu u Torontu te povratku u rezervat.

Od kad sam pročitala ove knjige stvari mi se pričinjavaju. Šalim se. Ali kao da ponekad čujem nešto u vjetru, u šuštanju drveta ili imam osjećaj da me bor ispred zgrade razumije, pa mu ponekad i namignem. A onda on namigne i meni 😉

4bor

Advertisements

5 thoughts on “Kako knjige utječu na mene

  1. Wow zakon! Prvo, čestitam na humanitarnom činu, a drugo, nisam čitala ove knjige, ali ih sad definitivno moram pročitat. Ja se tako uvik uživim u likove. Kupim u sebi njihovu patnju, sreću, zaljubljenost… 😀

  2. Baš mi je drago da si ostavila komentar na blogu, pa sam otkrila tvoj blog. Slatko i poučno, a već guglam ove knjige.. Prva na redu je Wild jer me sad jako zanima zašto je ostala bez noktiju!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s