Dečko ima sina – i što sad?

Mislila sam ovaj post nazvati: Kako biti dobra maćeha, ali nisam sigurna ima li mi puno manje dragih riječi od maćeha. Zar to nije ona koja je uvijek zločesta i tjera Pepeljugu da pokupi grašak ispred ognjišta? Odmah ću se odmaćuhnuti! Postoji i izraz pomajka, ali to mi je pak previše majčinski.

Dakle, dečko i ja živimo 2 godine u nekakvom “životnom partnerstvu”, a isto toliko poznajem njegovog osmogodišnjeg sina. Prije upoznavanja sam bila dosta uplašena: što ako se malom ne svidim, ili ako ne razumijem što mi govori (imam problem razumijevanja djece na engleskom jer su šašavi, pričaju nepovezano i fali im pola zuba). No sve je prošlo dobro: pogledali smo crtić, dijelili kokice, malo pročakulali i ja sam pobjegla. Sljedeći tjedan mi je pokazao svoj Green Lantern prsten a ja njemu crvenu prsten-mašnu iz Accessoriza. Tjedan poslije spašavali smo plišane životinje iz brodoloma i plivali po parketu.
46_prsteni

Kod nas je svaki tjedan po dva dana i sve zapravo funkcionira dobro. Ovo su moja iskustva:

1. On ne treba još jednu mamu.
Dečko junior ima i mamu i tatu. I oboje su brižni i poklanjaju mu puno pažnje. Ja prema njemu imam odnos kao da sam mu teta. Bitna mi je njegova dobrobit, igramo se, razgovaramo i to je to. I još jedna stvar: Uvijek govorim lijepo o njegovoj mami, koliko god neslaganja među odraslima postojalo.

2. Ne uzimaj k srcu ako se tvoje mišljenje ne posluša
Česti scenarij je ovo: Dečko ode posjetiti malog, usput ostane s bivšom porazgovarati o trenutnoj situaciji u školi i slično. Pokušavaju dogovoriti koje su najbolje izvanškolske aktivnosti. Svatko ima svoju ideju, a kad me dečko doma pita za mišljenje imam i ja svoju verziju za koju mislim da je najbolja. U konačnici, neće biti po mom. Ja više služim kao katalizator ideja, a sve odluke o odgoju, prehrani i sličnom ostaju roditeljima. I to je u redu.

3. U nekim slučajevima manje je više
Kad je sinko kod nas, ne trebam cijelo vrijeme biti prisutna i sudjelovati u svakoj aktivnosti. Iako smo većinom zajedno, ponekad odem do centra ili se nađem s nekim dok njih dvojica imaju svoje vrijeme, igre i razgovore. Kad se ja navečer pridružim prepričavamo jedni drugima što smo radili i vidjeli.

4. Pokaži interes za stvari koje ga zanimaju
To je uvjerljivo najlakši put da se povežeš s nekim. Bilo mi je problem biti zainteresirana za wrestlere, ali srećom, ta je faza prošla i sad je glavna zanimacija Yu-Gi-Oh. Naučio me igrati, dodijelio mi jedan špil da bude moj (nekim čudom u mom špilu su sve neki slabi borci) i sad igramo. Kad kupi nove karte uvijek mi ih donese jer zna da me zanimaju, a onda ih proučavamo i razvrstavamo u nedogled. I baš nam je dobro.

5. Važno je i vrijeme “jedan na jedan”
Često radimo nešto što uključuje samo nas dvoje: igra, treniranje miševa, šetnja (pridružio mi se u jednoj šetnji u veljači), odlazak u knjižnicu, plesanje na Just Dance (Dečko se izuzeo od plesačkih aktivnosti).
Zanima ga Mudrilica, novogodišnje odluke i često mi se priključi kad je kod nas. Jednom je bio inspiriran i nacrtao “svoju Mudrilicu” na temu: Što trebaš ako želiš miša kao kućnog ljubimca:

46_djecja_mudrilica

“Every child is an artist. The problem is how to remain an artist once we grow up.”

-Pablo Picasso

Advertisements

6 thoughts on “Dečko ima sina – i što sad?

  1. Spasavali zivotinje iz brodoloma. jooooj ❤ Svidjaju mi se vase zajednicke aktivnosti. A jos vise mi se svidjaju koncept i ideja tvog bloga. I to sto svaki post lepo organizujes po tackama i podnaslovima. To perfekcionisti i organizatoru kao sto sam ja veoma prija 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s