Gdje je to proljeće, u meni je nemir

Mislim da svake godine napišem jedan post na temu: Dosta mi je zime, pa zašto bi ove godine bilo drugačije. Evo koje mi se misli vrte po glavi posljednjih dana…

107_1

Znaš ono kad dođe dan s temperaturom iznad pet stupnjeva, pa mala djeca jurišaju po parkovima, penju se po toboganima i skaču na sve strane? Ja ne znam.

Mislila sam da je March break kad je sunčano pa svi uživaju. Trenutno je March Break i vani je -15.

Dok čekam autobus za posao, gledam kako ljudi ogrnuti u slojevima, s arktičkim Canada Goose jaknama od 900 dolara drhture na vjetru. I ja skupa s njima.

Jutra me često podsjete na film Everest pa se tješim da ako su oni mogli preživjeti – mogu i ja. Onda se sjetim da nisu baš preživjeli.

Dečko ide na posao autom i kaže da ova zima i nije tako strašna. Pitam ga kad je zadnji put bio vani. Ne sjeća se.

Imam razrađen sustav strateškog raspoređivanja kape, šala, kapuljače koji mi osigurava maksimalnu pokrivenost. Sad se još samo nadam da će netko donijeti skijaške naočale u gradsku modu.

Kad dođem na posao skidam: kapu, jaknu, debelu vestu, čarape, termo štrample koje nosim preko najlonki, topli šal zamijenim ukrasnim šalom, izujem čizme te obuvam jedne od tri pari cipelica koje mi stoje u ladici. Pravi makeover.

Obasipaju me osjećaji zahvalnosti kad je vani vijavica a ja se privinem uz dečka i mislim si kako je živjeti s krovom nad glavom i grijanjem nešto najdivnije.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s