Dan od kojeg ništa ne očekuješ

Ovaj ponedjeljak sam se probudila sva bezvoljna. Možda mi nedostaje željeza u krvi, možda su me umorili jako vividni snovi, možda sam klimu trebala staviti na nižu temperaturu po noći. Možda mi je dosadilo konstantno baratanje jastucima (s većim trbuhom je spavanje veći izazov) koje izgleda kao igranje tetrisa gdje je moje tijelo onaj nezgodni znak što nigdje ne paše, a tri jastuka pravokutnici i kvadrati koje treba nekako uskladiti.

203-1tetris_spavanje

Tuširanje dok se grije voda za zobenu kašu i čaj, oblačenje jednostavne haljine za posao, doručak uz knjigu, šminkanje i priprema sendviča za ručak. Banana, jabuka i bademi za snack, pusa Kevinu i odlazim na posao. Autobus mi pobjegne ispred trbuha i ne želim ni pogledati koliko je sati. Od ovog dana ne očekujem ništa posebno, i ne želim se ljutiti na stvari na koje ne mogu utjecati. Sjednem na klupicu i čitam knjigu s mobitela o bebama i spavanju. Ne znam koliko minuta kasnije dolazi novi autobus.

Dolazim na posao očekujući emailove koji će me ljutiti, no to se ne desi. Dan prolazi dobro, ja sam i dalje ne previše entuzijastična i svijet danas nije moja kamenica.

Ručam već u 11. Nedugo zatim pojedem jabuku, bananu, bademe i grickam kekse koji se reklamiraju kao zdravi jer imaju sjemenke lana. Bebica uvježbava nove break dancing pokrete podsjećajući me da je njoj ovaj dan jako važan jer mora puno rasti, razvijati se i zbuckati prije nego što ode van.

To me pomalo smiri i razveseli. Pustim si Ludovica Einaudija dok radim strategiju za optimiziranje korisničkog iskustva u najnovijem projektu. Ludovico me puni sjetom, posao analizom, i dan brzo prolazi.

Stižem kući. Kevin je već stigao i dok sam još na vratima mi počne objašnjavati svoje poslovne zavrzlame. Sjedam na sofu s čašom vode i slušam ga gladeći trbuh. Spremamo souvlaki večeru i osjećam se dobro. Dok umačem pita kruh u tzaziki sos, razmišljam. Dan me nije sažvakao, ispljunuo, razljutio ni rasplakao. Nisam bila entuzijastična, nadahnuta, vrištala od uzbuđenja i pljeskala rukama od sreće. Dan je bio u redu, i ja sam bila u redu – i odjednom mi dođe da zagrlim taj dan od kojeg nisam ništa očekivala.

203-2obican_dan

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s