Ja sam kao Gabi Novak

Tamo negdje s pet godina počela sam pisati dnevnik – u početku bih napisala da smo išli na izlet u vrtiću, da mi je uginuo papagaj ili da sam išla u kino. Jedna jedina kratka rečenica s nezgrapno napisanim slovima od kojih je pola bilo okrenuto u krivu stranu. Odrastanjem su moje zgode i nezgode dobile više detalja i zadržala se ta dječja vedrina.

U srednjoj školi moje pisanje dnevnika dobilo je predvidljivi zaokret. Manje sam pisala o onome što se zbiva, a više o mojim mislima potaknutim dnevnim događajima. (Uvijek) Nesretno zaljubljena, stranice su postale moj ispušni ventil i preuzele svu težinu osjećaja nepripadanja. Nije sve bilo crno, ali dana kada bih bila vedra jednostavno ne bih imala potrebu pisati dnevnik. Nažalost, moji dnevnici iz srednje škole su samo odjeci tužnih raspoloženja.

srednja

Kao i drugima, i meni se sve u glavi posložilo i nije mi se više dalo biti tužna. Tu je dosta veliki utjecaj imala prijateljica koji sam upoznala na prvoj godini fakulteta – koji god problemi da su bili ona je uvijek bila pozitivna i proaktivna. Gledajući nju mislila sam si – ovakav stav prema životu mi se sviđa! Biti mračan i problematičan možda je cool, ali biti vesela je  – zabavnije!

fakultet

Danas, godinama i desteljećima kasnije, vidim da sam nesvjesno – kao naša Gabi, počela pamtiti samo sretne dane*. A u danu, pamtiti samo sretne stvari. I potencijalno zeznute trenutke gledati kao na avanturu. Koja avantura je bila kad smo Kevin i ja istovremeno dobili otkaz jer se firma u kojoj smo radili iznenada zatvorila**!  Sve što sam prošla da ostanem trudna je avantura života! Ovo moje renoviranje kuhinje je prava avantura! A koja će avantura biti i putovanje avionom sama s bebom!

Kevin mi često kaže da nosim ružičaste naočale. Ah što mogu kad se u njima osjećam bolje!

43_ruzicaste_naocale

*baš i ne znam predobro tu pjesmu, ali nisam je htjela analizirati da se ne razočaram i da ne ispadne da ona to pjeva o nečem drugom

** ova avantura bi vjerojatno bila više tragična a manje avanturistična da se to dogodilo u Hrvatskoj

Advertisements

4 thoughts on “Ja sam kao Gabi Novak

  1. Hjoj… gdje sam ja na ljestvici? 😀 Vjerojatno negdje izmjeđu optimističnog pesimiste s iznenadnim napadima realiste 😀 hahaha
    Dakle, I’m screwed, dudete!
    Dopada mi se tvoj stav, a nekako ću biti slobodna primjetiti da majčinstvo mijenja razmišljanje i stavove. Možda ne drastično, ali mijenja. A promjene su nekada dobre.
    Ostani vesela zauvijek.

    • Skroz si u pravu za majcinstvo. Ja se evo, puno vise brinem. Prije bih, sto god bi mi bilo, mislila: Ma bit cu ja dobro, a sad kad sam vidjela novi madez na ruci prva mi je pomisao bila: Sto ako imam rak koze, tko ce se brinuti za moju malenu?
      Svi se mijenjamo kroz zivot… ali samo da ne postanemo grumpy bakice 😀

  2. Tako i treba. Meni je recimo razdoblje srednje škole najljepše i najzabavnije. Poslije se dogodio – život. Ali treba biti optimističan. I ja recimo samo lijepe dane pamtim.. nema koristi od suprotnog.

    • Bas to – nema koristi. Ne zelim se osvrnuti I vidjeti da sve cega se sjecam su losi dani, kad me nesto naljutilo, povrijedilo I slicno. Puno je I dobrih dana, a njih zelim zapamtiti! 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s