Sedmi mjesec s bebom – s jednosmjernih razgovora o kakanju na poslovni sastanak

Dvaput. Dvaput.

Primijetila sam da kad pitam nešto moju curu da pitanje ponovim dvaput.

Jesi li gladna? Jesi li gladna?

Hoćemo papati? Hoćemo papati?

Je li guza kakala? Je li guza kakala?

Iza svakog pitanja je pauza u kojoj ja njoj kao da dajem šansu da odgovori, no kako odgovora nema (jer ima šest mjeseci pa ne priča), ja ponovim pitanje. A sad kad ovo pišem sam osvijestila kakva ja to dubokoumna pitanja postavljam.

Korak naprijed natrag dva

Moj neiskusni majčinski mozak mislio je da razvoj ide linearno. Uzmimo na primjer spavanje:

Očekivanje: Beba se s vremenom budi sve rjeđe i spava sve bolje

Stvarnost: Nema pravila, sve je pomahnitalo. Nakon tjedan dana što jede dvaput noću odjednom imamo par noći gdje jede šest (!!) puta. I taman kad ja jednom rukom čupam kosu, drugom googlam 6 months old feeding.., ona se vrati u normalu. Onda ja odahnem (i glasno uzdahnem), ali znam da nema opuštanja – nikad ne znaš što te čeka sutra!

Uhvatila sam malo maženja. I sunca!

Dana je komentirala u postu gdje kažem kako moja cura nije maza da kad se njena nećakinja mazi, oni posumnjaju na temperaturu. I evo ga, ista stvar kod mene. Jedan cijeli dan je moja malena bila plačljiva i…. mazna. Znala sam da nešto nije u redu, ali, iskreno, uživala sam što je mogu nunati i što ju to smiruje. Drugi dan ona se oporavila i nema više nunanja i maženja. Kako došlo – tako prošlo!

Nevezano za maženje, došlo je sunce i proljeće u moj snijegom okovani Toronto. A s tim i šetnje kolicima u kojima ako izgledam kao da ne znam hodati – to je zato što pokušavam raditi sjenu svojoj sunčane-naočale-su-igračka bebi.

kolica_a

Poslovni sastanak

Šest mjeseci nakon odlaska s posla bilo je vrijeme da posjetim firmu. Nedostaju mi ljudi, nedostaje mi biti pametna! Nažalost, još uvijek nisam pametna (vidi prvi paragraf i jednosmjerne razgovore koje ja vodim na dnevnoj bazi) ali se nadam da nitko neće primjetiti. I nisu zaslugom moje malene ekstrovertne bebuške! Kolegice su je hranile kašicom, moj buddy Mike ju je nosio, svakom se veselila i ciktala od veselja. Ja sam pokušala pohvatati što ima novo sa svima i s poslom (bezuspješno).

Senior manager nas je pozvao da ostanemo na poslovnom sastanku tima da vidim tko na čemu radi i koje su novosti. U velikoj sobi za sastanke, dok su svi pomno pratili izlaganja o trenutnim projektima, moja cura je glasno komentirala slajdove s aaaaaa, puhanjem slinavih mjehurića, ili zijevanjem. Izdržale smo pola sastanka jer ju je svladao umor i htjela sam otići prije nego počne plakati. Umjesto na autobus, ja sam krenula u jednosatnu šetnju do mog starog kvarta, prisjećajući se slušanja audioknjiga pri odlasku i vraćanju s posla. Uhvatila me je nostalgija, a ja sam je pustila da me nosi jer nema ništa loše u lijepim uspomenama. Sve dok i danas stvaram nove!

*14.4. – 13.5. 2018.,  Alanna je stara 6 mjeseci

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s