Sama s bebom u avionu + kako smo se nosili s jet lagom

Za one koji ne znaju, letjela sam sama s bebom od sedam mjeseci iz Toronta za Zagreb i natrag aviokompanijom Air Transat. Kupila sam jedno sjedalo za oba smjera (djeca do dvije godine mogu sjediti u krilu, uz minimalnu nadoplatu), i nadala se da će negdje neko sjedalo biti prazno i da će me tamo preseliti.

Moram još nadodati da imam super bebu koja divno spava u svom krevetiću. Problem je što ona ne može zaspati u nosiljci, kolicima, auto sjedalici ili na mojim rukama.

Toronto – Zagreb, noćni let

Kevin nas iskrcava na aerodromu, cura je u nosiljci, ja na ramenu imam torbu za u avion, i vučem kofer. Dok prođemo check in, njoj je sve već dosadilo i počinje se koprcati. Ja naravno počnem poskakivati i pjevati dok idemo na security. Znojna sam, ona je polu zabavljena, polu nervozna. Uspješno prođemo (posebno su mi testirali nosiljku na eksplozivni prah i drogu, ali bebu nisam morala vaditi) i odmah si sjednemo da odahnemo uz bočicu. Sat vremena kasnije ukrcavamo se. Njoj je već svega dosta i želi ići spavati u svoj krevetić.

Avion je pun, ja sjedim do prolaza, a pored mene je simpatična gospođa koja mi govori da je i sama baka. Ona će u Hrvatskoj s nekoliko prijatelja biciklirati obalom. Boljeg suputnika teško da bih mogla naći, no sjedalo je maleno i moja cura već poseže za njenim naušnicama. Pitam stjuardesu ima li sjedalo koje do sebe ima prazno na koje bih se mogla premjestiti. Polijećemo uz dudu i plakanje. Stjuardesa mi nalazi novo sjedalo i sad konačno bebu mogu držati poprijeko u mom naručju. Tu je smiruje i nakratko zaspi.

Ja propuštam piće i večeru jer ne znam kud i kamo bih s njom, a i držim se plana da ne koristim wc. Zbog svih ekrana i ljudi s kojima smo okruženi, ona se budi. Malo se igra, malo duže cvili i onda zaspi na pola sata. I tako cijelih osam i pol sati leta. Sve skupa je spavala tri sata, a ja, naravno, nisam oči sklopila.

Sve to meni je bilo toliko naporno da sam u jednom trenu pomislila – gotovo je, ja više ne mogu! (a preostalo je još pet sati leta), i – ovo mi je gore od poroda! (a preostalo je još tri sata). Pelenu sam joj presvukla jednom, na pola puta, u malenom avionskom wc-u koji je imao stolić za previjanje dužine pola moje djevojčice. Ležala je, jadničak, s nogama u zraku. Kako bi se tu previjala veća beba – stvarno ne znam. Iako sam ponijela svoju podlogu za prematanje, svaka beba na letu dobije mali paketić s jednokratnom podlogom, pelenom i vlažnim maramicama.

Slijećemo. Konačno slijećemo! Uzbuđenje nadvladava umor, i ja s novootkrivenom snagom stavljam bebu u nosiljku, torbu na rame i izlazim iz aviona.

Na aerodromu mi je ženskica od pedesetak kila i velikog osmijeha dohvatila kofer od 23 kg s trake, a onda su se obližnji muški posramili i poskočili i pomogli mi izvući ručku od kofera koju bi mogla snagom trepavica povući.

Pri kontroli putovnica morala sam pokazati rodni list djevojčice, da dokažem da sam joj mama budući da imamo različito prezime. Za Kevinovo odobrenje našeg odlaska nitko nije pitao, iako je praksa i da to provjeravaju, budući da se zna dogoditi da jedan partner otme dijete i pobjegne.

Prilazim izlazu govoreći mojoj malenoj u uho: Sad ćeš upoznati svog dedu, deda nas tu čeka!, i borim se sa suzama radosnicama. I čekao nas je! Stigle smo nas dvije u Zagreb, u moj prvi dom.

Jet lag, u Zagrebu je 6 sati više nego u Torontu

Sletjeli smo u 11.45, ona je imala par dnevnih spavanja, ali za svoj odlazak na noćno spavanje čekala je 3 ujutro. jet_lag_small

U tišini smo se mi igrale i čitale knjigice u pidžamicama dok je grad spavao. Sljedeće noći išla je spavati u 2, pa u 1, i onda smo se vratili na koliko toliko normalan ritam. Ako je ikad bitna ona “spavaj kad i beba spava” onda je to u slučaju jet laga. Što i nije teško jer i meni je ritam skroz pomaknut. Adaptiranje na novu vremensku razliku prošlo je bolje od očekivanog: ona nije bila razdražljiva, mi smo sve polako i ja sam samo pratila njen ritam, bez ikakvog forsiranja.

Zagreb – Toronto, dnevni let

Vruć i sunčan dan. Beba u nosiljci, torba i kofer. Muka mi je od pomisli što nas čeka, ali glumim samopouzdanu i smirenu sretnu mamu jer druge nema.

let_small

Aerodrom je mali i sve prolazi brže pa mi u igri čekamo ukrcavanje. Ja se ponovo samo nadam da će me prebaciti pored nekog dodatnog praznog sjedala u našem devet i po satnom letu. Pri ulasku u avion pitam simpatičnog stjuarda da li je avion pun i on mi sa smiješkom govori da ću imati cijeli red za sebe. Ja osjećam kako mi od sreće dolaze suze na oči pa, da ih sakrijem, zaljuljam moju malenu i kažem joj veselu vijest!

Avion je bio ni trećinu pun. Ja sam uspjela i ručati, piti, imati ekran s crtićima upaljen i ne brinuti što moja cura lupa sjedalo ispred. Ona je pak imala nekoliko punih pelena pa smo onaj majušni wc pohodile često. Nije spavala ali je stalno htjela jesti pa je lijepo i povraćala po sebi i meni i to toliko izdašnu količinu da smo obje bile natopljene. Srećom imala sam za obje rezervnu odjeću, pa smo mogle svježe nastaviti put.

Simpatični stjuard donio nam je i ekstra dekicu za bebu, i drage volje je pridržao kad sam ja trebala na wc. Osim tih nezgoda i činjenice da je beba opet bila budna u sekvencijama sretna-tužna, zaigrana-plačljiva, put je dobro prošao. Naravno da smo obje došle umorne i izbezumljene kući, i naravno da ona nije oka sklopila ni u autu na putu do našeg stana.

Premorene, obje smo zaspale čim smo došle.

Jet lag, u Torontu je 6 sati manje nego u Zagrebu

Sletjele, zaspale, i probudile se u 3 ujutro. Ja sam se probudila jer me ona probudila. Probudila sa smiješkom koji kaže: Dobro jutro mama, spremna sam započeti dan! Super.

Kroz dan imala je uobičajena spavanja, a nakon što se nije budila iz onog u 3 poslijepodne, ja sam u panici shvatila da si ona spava noćni san! Probudila sam je, držala malo budnom, i vratila natrag u krevet. Sljedeće jutro probudila se u 4, no ono nakon toga opet u 3. Preostalo je jedino da je šetam u kolicima u sunčano poslijepodne, da vidi da je vani dan i da nije vrijeme za noćno spavanje. Izgleda da je to pomoglo jer smo pomalo uhvatili stari ritam.

Jesu li putovanje i borba s jet lagom bili naporni? Da, da i da!

Hoću li opet to ponoviti? Da, u devetom mjesecu. Karta je već kupljena!

Advertisements

6 thoughts on “Sama s bebom u avionu + kako smo se nosili s jet lagom

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s