Prvi put te vidim u hlačama!

– ili kako postati suknjaš i haljinaš

Prvi put te vidim u hlačama! – Ovo je veselo uzviknula kolegica kad sam danas ujutro došla na posao u mojim crvenim ‘za-na-posao’ hlačama.

I jedini razlog zbog kojeg sam obukla hlače je jer sam dolaskom svježijeg vremena zaključila da je vrijeme za bicikliranje do posla. Nije mi se dalo premišljati koja suknja ili haljina mi ide uz moj bicikl, pa sam obukla hlače. Očito nakon dugo vremena.

94-suknje-za-na-posao-1

Radost suknji otkrila sam u onoj novogodišnjoj odluci kad mjesec dana nisam nosila hlače na posao. Sjećam se da mi je tada to zvučalo intrigantno i egzotično. Danas sam pak na drugoj strani. Na strani koja vidi nebrojene prednosti suknji i haljina. A ono što mene najviše veseli je da:

– nema toliko problema oko mjera i veličina

Ja sam visoka pa su mi neke hlače kratke, ali kod suknje mi ništa ne smeta centimetar simo ili tamo. Manje je i problema sa strukom, u kojem mi je stanju trbuh i koliko mi je guza prpošna. (ako si ljubitelj super utegnutih suknji ovo se ne odnosi na tebe)

– super su za posao 

Na novom poslu traperice ne spadaju u prihvatljivi dress code, a poslovne hlače su mi muka za naći. I tu su upale suknje i haljine kao spas!

Kod mene sve počelo sa dvije suknje: crnom i bojom pudera. Obje su jednostavnog kroja i malo iznad koljena. I na njih mi sve ide. Ja sam doduše jako labava oko toga što ide, a što ne ide zajedno.

Sljedeće sam kupila zgodnu pencil suknju koja ima zanimljiv čipkasti detalj. Ta zgodna suknja je istovremeno i nezgodna jer je uska pa moram lagano skakutati po stepenicama i ne koračati kao Shrek već kao plaha djevojka.

Slijedila je plisirana crnu koju sam baš puno nosila ovo ljeto, te duga pletena koja je idealna za zimu.

94-suknje-za-na-posao.jpg

Od nezgoda koje možeš doživjeti kad nosiš suknju prvo mi na pamet pada vjetroviti dan. Naravno, što je vjetrovitije to je veća vjerojatnost da si u širokoj i lepršavoj suknji. Druga stvar koje ti se može desiti je da si nakon odlaska na wc nekim čudnim nedokučivim potezom zatakneš stražnji dio suknje u gaćice. To je jako zanimljiva situacija jer a) pokazuješ guzu okolo i b) nisi toga svjestan. Nekoliko puta sam umalo tako izašla iz wc-a na poslu tako da opreza nikad dosta!

Jaja na oko i nagrada na poslu

Čudno sam provela zadnjih par tjedana: izgubljena u poslu preko dana, u Olimpijskim igrama navečer, sanjajući sastanke i utrke s preponama.

I tako sam se jedan dan na poslu tješila da će trenutno ludilo proći, da samo trebam izgurati važnu prezentaciju u petak, i da ću onda odahnuti. No, prije tog petka dogodilo se nešto neočekivano. Imali smo veliki sastanak svih odjela, šefovi su naizmjenice govorili o postignućima i izazovima, i onda je jedan od managera rekao da bi posebno htio istaknuti dvije osobe koje su pomogle u jako bitnom projektu i uručiti im nagradu. Tu sam se ja počela nervozno smješkati jer sam puno radila na spomenutom projektu. Ta-daam! Te dvije osobe smo Mike i ja! Svi su nam počeli pljeskati, ja sam od sreće jedva zadržala suze i drhtavom rukom prihvatila sam svoju nagradu – komadić platna s maskotom firme koji si mogu zakačiti na majicu.

Možda si sad svatko misli – pa dobro, jel je pao neki bonus? Nije, i vjerojatno zato što sam zadovoljna plaćom, meni ta mala blesava krpica toliko znači. Toliko da sam do kraja tjedna radila s osmjehom umjesto grčem na licu.

Ta krpica za mene ima snagu pohvale i priznanja.

A ja od malena padam na to.

Moja draga starija sestra uvijek je znala kako me najlakše potaknuti da napravim nešto što se njoj ne da. I pritom učiniti da se osjećam dobro.

93-1.jpg

93-2

93-3

Posao, život, balans?

final1

Opet su mi na nekoj društvenoj mreži iskočile fake posljednje riječi Steva Jobsa u kojima kaže kako je potratio život na posao i imetak umjesto na neke smislenije životne opcije.

Moja situacija je da baš volim svoj posao, ali volim i, na primjer, svoje miševe, pa si mislim da li ću jednog dana žaliti što nisam bila radila na još više projekata, ili što nisam imala više miševa?

final2

Posao mi je dosta dinamičan i uključena sam u puno toga, i još mi je sve jako zanimljivo pa se previše angažiram. Puno se toga paralelno događa, često letim sa sastanka na sastanak i ponekad je sve to više nego što mogu podnijeti pa se uhvatim skroz nepripremljena u situaciji kad se od mene očekuje da kažem nešto pametno.  Često sanjam projekte na kojima radim – i pomalo sam opsjednuta. Opsjednuta, ali s veselom iskrom u očima.

final4

final3

E da sam ovaj post napisala u petak nakon što sam došla s posla, tu bi završio. Ovako je nedjelja, provela sam subotu igrajući tenis i vozeći se na biciklu. Danas ujutro posjetila sam napuštenu tvornicu cigli, gdje je sada preslatka tržnica lokalnih farmera, mali kafići sa raznim slasticama, roker na gitari koji svira vesele pjesme, obitelji s djecom i psima na sve strane, a sve usred šume, pored male močvare s lopočima iz koje te gledaju žabe i kornjače.

I svidjelo mi se sjediti ispod drveta i jesti skupe organske krumpiriće s morskom soli i majčinom dušicom, gledati šaš, biti prazne glave i vesela.

Možda je to balans? Biti prazne glave, pa biti pune glave? Stvarno ne znam. Budem se osluškivala sljedećih par mjeseci.

final5

Što mi je ostalo u glavi od knjige o pospremanju

Prije mjesec-dva pročitala sam od Marie Kondo knjigu o pospremanju. O njoj sam prvo čula kod Petre i Bibliovce, te želeći otkriti svoj zasad skrivani talent u pospremanju, odlučila sam je posuditi u knjižnici.

91-1_marie_kondo

 

Knjiga je malena i jednostavna za pročitati, a evo što sam od nje popamtila:

Autorica je entuzijastična pospremačica i njezina strast počela je kad je imala 5 godina. Nakon što je godinama isprobavala savjete iz časopisa (koji naravno da ne djeluju) osmislila je svoju metodu.

Ključ pospremanja je pobacati sve što imaš.  Naime, kad sve pobacaš, nemaš više puno toga za pospremiti. Kad kažem pobacaš, mislim doniraš ako je upotrebljivo, baciš u smeće ako nije.

Ne pospremaš po prostorijama, nego po kategorijama. Na primjer, ne odlučiš da ćeš pospremiti spavaću sobu, nego primjerice odjeću. Onda pokupiš svu odjeću koju imaš sa svih strana, ormara i soba, te ju staviš na jedno mjesto. Ne fokusiraš se na gdje ćeš poslije što staviti, nego na bacanje. Svaki komad uzmeš u ruke, pitaš se jel te veseli i ako je odgovor ne – baciš (vestu koja grebe, hlače koje su se izobličile, majicu koju si skupo platila ali ti čudno stoji).

91-2_ne_veseli_me

Riješiti se stvari koje te ne vesele je užitak. I to takav užitak da se jedan njen klijent riješio supruge. Kaže Marie da se želiš okružiti i živjeti samo sa stvarima koje te  vesele i donose ti zadovoljstvo. Tako da ti fokus nije nužno što želim baciti, nego što želim zadržati.

Gledaj svoja posla. Ako imaš potrebu da gnjaviš dečka da mora pobacati i razvrstati svoje stvari to znači da zapravo ti imaš nešto neraščišćeno i da se moraš prvo uhvatiti svojih demona i pospremiti svoj nered.

91_3pospremanje

Nemoj stvari kojih se rješavaš utrpati nekom drugom.

Nemoj kupovati kutije/namještaj za organizaciju. Na taj način samo zadržavaš suvišne stvari i zatrpavaš si životni prostor.

U kuhinji ne drži arsenal začina, kuhača i noževa na radnoj površini. Sve lijepo pospremi u ladice, a radnu površinu ostavi slobodnu.

Kad jednom pospremiš kako spada (po njenoj metodi) više nikada ne moraš pospremati. Znači, pobacao si sve što te ne veseli i sad živiš u divnom minimalističkom okruženju. Ključ ne-pospremanja u budućnosti je da vratiš stvari na svoje mjesto nakon upotrebe. Lijepo nas je mama učila!

Još neke stvari koje autorica spominje je vertikalno umjesto horizontalno slaganje odjeće, isprazniti torbu svaki dan i zahvaliti se na tome što nas služi, neko komplicirano slaganje čarapa, ali meni je to sve preteško.

Slijedeći njenu metodu ja sam pospremila svoju odjeću i iako sam mislila da nemam puno suvišne odjeće i da se neću puno toga riješiti, na kraju sam donirala dvije vreće stvari.

Osim toga, nadahnula (prisilila) sam dečka da razvrsta/pobaca svoju kolekciju CD-a.

Sad samo trebamo početi vraćati stvari na svoje mjesto!

Strategije kad trebaš raditi nešto dosadno (a kava ne pomaže)

Na poslu mi je često zanimljivo. I to toliko zanimljivo da mi se i ne da ići kući nego bih samo radila analize i razvijala strategije.

Ali onda se desi jedan dan kad ono što trebam napraviti je baš dosadno. Dosadno, ali i zahtijeva moju punu koncentraciju tako da ne mogu ni odlutati mislima, slušati muziku ili na bilo koji način zabaviti svoje misli.

Evo koje sam strategije motivacije isprobala danas:

– popila kavu (tako očito, i pomoglo je nekih prvih pola sata)

– pazila da sam dovoljno hidratizirana (iliti popila sam nekoliko čaša vode) što je dovelo do

– svakih sat vremena prošetala sam se (do wc-a)

90-1hidratizirana

– skinula sam vestu ne bi li mi bilo hladnije, jer možda mi adrenalin skoči kad mi je hladno, pa mi se poboljša dotok krvi u mozak. Onda sam pomislila kako mi sad tijelo troši energiju da se zagrije umjesto da misli, pa sam ponovo obukla vesticu.

– popila sam vruću čokoladu (nikad ne pijem više od jedne kave dnevno, tako da mi je preostala čokolada. A čokolada je dobra za tvoje kognitivne funkcije!)

– uslijed sugar crasha prekopala sam torbicu u potrazi za žvakaćom. Našla sam je pa sam je žvakala dok nije izgubila okus (kažu da žvaka pomaže u fokusu).

– otišla sam posjetiti tim za optimizaciju jer mi razgovor često podigne adrenalin. Taj adrenalin me držao punih deset minuta pri povratku za stol

– sjedila sam uspravnom, sjedila sam zavaljeno. Niti jedno nije pomoglo.

– skinula sam cipele i živahno mrdala prstima ispod stola.

– češkala sam se po čelu, ali sam odmah prestala jer znamo kako češkanje uglavnom završi

– napravila sam si čaj od limuna (čak i sam miris limuna bi ti trebao osvježiti mozak i podignuti raspoloženje)

– svakih 5 minuta sam provjeravala svoj napredak (loša ideja!)

– stavljala sam si kvačice nakon svakog koraka pa me sakupljanje kvačica (koje sam sama sebi dodjeljivala) bar malo veselilo

– odlučila sam da ću nakon što završim bez grižnje savjesti uzeti pauzu od pola sata i napisati post za blog o strategijama za borbu s dosadnim zadatkom

Očito sam privela kraju svoju aktivnost punu motivacijskih izazova i slobodno mogu reći da više manje nijedna strategija nije uspjela. A možda zapravo i jesu uspješne jer sam izdržala i obavila zadatak!

90-2_graf_motivacija

Ako netko ima strategiju koja pali, ma koliko blesava bila, molim da je podijeli u komentaru jer u trenucima monotonog zadatka, možda spasi dan meni i svima koji se nađu u sličnoj situaciji!

Što mi je zagolicalo maštu ovaj mjesec #2

IQ nam padne za 10 bodova kad smo prekinuti

Ovo sam čula na tečaju o produktivnosti na koji me je firma poslala. I ima smisla. Radim na nečemu, dođe kolega, priupita me za savjet, odgovorim mu, vratim se onome na čemu radim, skoči mi email, bacim oko, nije neki problem, vratim se poslu no pobjegla mi je misao i nisam ni sigurna gdje sam stala.

89_naposlu

89_naposlufokusirana

No, ono što je meni zanimljivo je da ako me nitko ne prekine, budem ja već samu sebe. Usred važne analize na kojoj radim meni dođe da pogledam koje sastanke imam sutra, pa si napravim par bilješki za sastanke. Taman kad se vratim analizi, zaključim da sam žedna i odem po čašu vode. U povratku na svoje mjesto vidim kolegu kojeg trebam za detalje marketinške kampanje. Zabilježim si što mi treba i vratim se toj analizi u kojoj sam samu sebe prekinula već pet puta. Uf!

Važnost 5P: Proper planning prevents poor performance

Ovo si izgovori ako se želiš nadahnuti ili ako želiš reći puno riječi koje počinju slovom P.

Google Maps plava točka i Tango

Ja sam veliki obožavatelj Google Maps kad putujem. Kad sam spojena na WI-Fi učitam si, na primjer, cijeli Manhattan, odem s curama van, i onda se okolo šećem sva pametna jer mi plava točka govori gdje sam. Ili kad u Ljubljani ne mogu naći slastičarnicu koju tražim, plava točka i Google Maps mi odmah pokažu gdje je što.

89_ikea

E sad, domislio se Google da smo mi ljudi znatiželjni i volimo naći stvari koje tražimo pa će nam i pokazati gdje je što unutar zgrada. Nazvali su to projekt Tango. Bit će da će me baš kao taj senzualni južnoamerički ples, Google voditi po Ikei u potrazi za šalicama.

Montesquieu o životnoj problematici:

If you only wished to be happy, this could be easily accomplished; but we wish to be happier than other people, and this is always difficult, for we believe others to be happier than they are.

A jel nas zanimljivo opisao taj Montesquieu! Ispada da smo kao ona iluzija s nekim 3D stepenicama koju kad gledaš nikad ti nije jasno što je gore, a što dolje i kako se popeti na vrh.

89_iluzijasrece

Dečkovi izazovi u učenju hrvatskog

Usrećio se Dečko pa otkad je sa mnom jadan, pardon, sretan pokušava naučiti nešto hrvatskog. Prva riječ koju sam ga naučila je bila proljeće, čisto da ga upoznam sa lj i ć u jednoj riječi. Dobro je to podnio. Onda smo krenuli sa Dobar dan, Ja sam Kevin i sličnim osnovama. Izjave ljubavi je sam naučio pa mi ih je iznebuha sasuo sve od jednom. Ja na to nisam dražesno trepnula i odgovorila u nesputanom ljubavnom zanosu nego sam se počela smijati i pljeskati rukama.

Definitivni pomak u govoru i novim riječima desi se svaki put kad posjetimo Hrvatsku. Špek, ćevapi, luk, pivo, vino, radler, krumpir salata, francuska salata, rakija, šnicle, samo su neke od njegovih omiljenih riječi.

Sam je pohvatao osiguranje (kaže po gradu stalno vidi tu riječ), devedesetdevet (od silnih reklama s cijenama i akcijama na tv-u), fakat (kaže on meni – tvoja mama puno psuje – stalno govori f*** it!), ptica i pas (kad je čitao slikovnicu s djevojčicom moje prijateljice).

Jednako tako, sam je i bez puno muke usvojio imena proizvoda. Za potrebe ovog posta pitala sam ga: Which products and brands do you know? I kaže on: Domaćica, Cedevita, Kraš, Cockta, Karlovačko, Pan, Vegeta, Kiki, Munchmallow, King sladoled i Čipi čips paprika. Hvala ti dragi, sad sam gladna i konzumira mi se sve navedeno!

U svom tom učenju i upijanju riječi i izraza, ima on i par observacija:

East = istok, weast = weastok. Ovo ne može biti očitije, kaže. Ako je east istok, ne može weast biti zapad. Eastok, weastok, sjever, jug!

Bijelo nije white nego yellow. Samo probaj izgovoriti i sve će ti biti jasno! Byello(w).

88-1colour

Ja ću = achoo. Kad je prihvatio da ja ću ne znači achoo, jako mu se dopalo reći ja ću achoo=ja ću kihnuti.

Točno = Touch NO! To kažeš djetetu ako želi dotaknuti peglu ili nešto što ne smije: Touch NO!

Najzabavnije riječi su mu kukuriku i kikiriki, a posljednja rečenica kojom me odlučio očarati svojim znanjem hrvatskog bila je: Šmrklje je zeleni!

Ni Ed Sheeran me ne bi tako u srce dirnuo!