Da, planovi su se izjalovili. Već kupljene avionske karte odoše u vjetar, a dva tjedna u Hrvatskoj i prilika da moja cura uživo osjeti tu posebnu ljubav bake i djeda je odgođena. Ni prva ni zadnja kojoj je ova godina pomela planove, promijenila svakodnevicu. Nakon par dobrih mjeseci, par tjedana “pa što je sad ovo”…
Listopad. Vikend prije rođendana. Mog, moje uskoro dvogodišnje djevojčice i prije Thanksgivinga. U nedjelju nas posjećuju uncle George i aunt Donna, i moj veliki dvanaestogodišnji step-son je s nama. Idealno za malo slavlje prije pravog rođendana. Jutro provodimo u Toronto zoološkom vrtu za kojeg samu sebe uvjeravam da pridonosi zaštiti vrsta i nije samo cirkus…
Ako pratiš sport mogla bi misliti da je ovo priča o Most Valuable Player-u iliti najkorisnijem igraču, ali ne. Ovo je priča o Minimum Viable Product. Na poslu je većina naših projekata MVP. I kad god zaglibimo u previše analiza i pogubimo se u dizajnu dok nam rokovi pušu za vrat, sjetimo se koji nivo…
Kevinov sin B igra košarku. Što znači da vikendima ima ili utakmice ili treninge. Završni turnir sezone imao je u Londonu, gradiću na rijeci Temzi, dva sata od Toronta. (Ne lažem, molim lijepo, dobro ste pročitali.) Na prošlogodišnjem jednotjednom odmoru po Ontariju, ako smo nešto naučili to je da su hotelske sobe s curom prava noćna…
Od kad sam se vratila na posao, svakodnevno se pitam jesam li majstor balansa ili ipak samo pomahnitali žongler? Posao Na poslu se trudim biti profesionalna, da se ne vidi da nisam spavala, da sam preskočila tuširanje, da njoj rastu kutnjaci a meni sijede. Nekako mi uspijeva da na sastancima ne izgubim taj engleski koji…
Nedavno sam pročitala pola knjige: There’s no such thing as bad weather (Linda Åkeson McGurk). Da, samo pola jer me malo razočarala pa sam se s njom vukla sve dok mi je knjižnica nije uzela natrag. Razlog mog razočaranja su isključivo moja očekivanja, a kao što svi znamo, očekivanja su tu da nas zeznu. Ukratko, knjigu…
Točno znam gdje da počnem. Jer plank ne ulazi u tvoj život spontano. Zing – zong. Stiže email. Šalim se, nema nikakvog zvuka. Zvuk pri dobivanju poruka, emaila (i poziva, jer pozive samo pustim da odu na voicemail) je tako ‘ne ja’. Idemo plankati. Svaki dan u 11, kaže poslovni analitičar kojeg još nisam kako…
U 6.45, na ranojutarnjoj kavi na poslu (Donut Shop za nju, beskofeinski Swiss Water za mene) pitala me Sharmily kako izgleda moj tipičan dan. A izgleda baš onako kako sam predvidjela. Počinje u 5.15, a završava u sumaglici umora nekad čak i prije nego što otkuca 10 navečer. Ali, …ali nigdje nemaš vrijeme za sebe!…
Jesam li kontrol freak? Ja bih rekla da ne. Doduše, kroz život sam uočila da bolje funkcioniram ako neke stvari planiram, i ne ostavljam za posljednji tren, no ne znam koliko to se to isprepliće s potrebom da sve kontroliram. Rekla bih nimalo. Gubeći se u definiciji kontrol freaka, odlučila sam pogledati što kažu psiholozi.…
Još jednom letimo u Hrvatsku Prije završetka porodiljnog htjela sam još jednom otići preko oceana. Da se svi vidimo, zapamtimo i igramo kuham kašicu. Let, kojeg sam se pribojavala, je prošao bolje od prvog. Uspjela je zaspati u nosiljci dok sam ja s njom cupkala skrivajući se pored wc-a, na samom kraju aviona. Pri dolasku…
Što ću obući Kao pravi nikadodmenefešnbloger odlučila sam proći kroz svoj ormar i izabrati 5 kombinacija koje ću nositi od ponedjeljka do petka. Postoji trend nekih poznatih i uspješnih poslovnih ljudi da su cijelo vrijeme isto obučeni (Mark Zuckerberg, Steve Jobs) no ja previše volim odjeću za tako radikalan potez pa sam se odlučila za…
Puse. Nisu više za mene. One slinave puse kojima se hvalim da sam počela dobivati prošli mjesec više ne dobivam. Dobivaju ih plišanci, eventualno čarape. Jer ako imam šarene čarape ona valjda misli da je i to plišanac. Koji je sretnik taj moj nožni palac, nije ni svjestan! Teta čuvalica Nismo fancy nego vrtić košta…
Određuje li ime osobu ili osoba ime? Ako poznajem zanimljivu Jelenu, ulazi li onda to ime na moju listu potencijalnih imena za djevojčice? A ako Kevinu to ime zvuči kao (doduše zgodna) ukrajinska striptizeta, ispada li s liste? Da i da. Ah, komplikacije oko biranja imena! Naš proces izgledao je nekako ovako: – nadamo se…
Dječak. I isti tata! Bila moja cura obučena u rozo ili plavo, narančasto ili zeleno – svi misle da je dječak. Jako sladak dječak. Toliko sladak da me ljudi zaustavljaju na ulici da mi kažu kako je moj “little boy” jako “cute” ili “adorable”. Ja ih ne ispravim. Ja se samo nasmiješim. U rijetkim trenucima…
Nebrojeno puta svjedočila sam da je sve moguće, da ljudi mogu ostvariti i nemoguće uz rad i upornost, pa naposljetku imam u mislima urezane sve te izreke s ključnim frazama: everything is possible, believe in yourself, don’t take no for an answer, you can do it, dream big, … Shodno tome, za sebe mislim da…
mudrilica 