Lov na lišće i čuda jeseni

Ne znam koliko sam baš istinski voljela jesen prije doseljenja u Toronto. Na pamet mi samo padaju magle i kiše, i vjerojatno sam ja kriva jer sam bila u nekim drugim mislima i nisam primjećivala ljepotu oko sebe. Ili sam možda bila pod utjecajem Cesarićeve jeseni koja je tu, u tuzi kiše.

U pet godina ovdje, još maglu nisam vidjela. Dečko je jednom uzviknuo magla – no meni je to više djelovalo kao neka sumaglica nad travom. Kiša ne pada svaki dan. Padne možda jednom tjedno po pola dana i onda je opet sunčano. Dakle, cijela moja predodžba jeseni u smislu „iza kiše dolazi magla“ se promijenila.

lisce3

Jesen i ja se sad jako volimo jer:

  1. Jedan od najdražih praznika – Thanksgiving – je u jesen, točnije drugi vikend u listopadu (američki je kasnije, za one koji su zbunjeni ovom informacijom). I onda pečem puricu i pitu od jabuka i brojne mirisne jesenske poslastice.
  2. Jesen miriše – miriše na prvi mraz, lišće, kišu, sunce s vjetrom.suma1
  3. Jesen inspirira – Nakon ljeta i fjake jesen me dočeka s bistrinom. Bistrinom prožetom sjetom i inspirirajućim mislima.lisce2
  4. Jesen me čini opsjednutom lišćem. I nisam jedina. Kao što možeš pratiti vremensku prognozu, možeš pratiti i kako se po kojim parkovima mijenja lišće i kada je najbolje vrijeme za loviti jesenske boje. I ja idem u lov svake godina – uglavnom do jezera i po šumama.jezero1
  5. Lososi plivaju uzvodno u jesen. To sam prvi put vidjela ove godine. Gledam ja neku plitku rijeku i jadne povelike ribe koje plivaju uzvodno i skaču preko prepreka. Ljudi navijaju, i kad koja riba uspije svi kliču i daju si high five. Ja u čudu trljam oči i pitam park rangera jel ovo salmon pliva uzvodno isto kao i u dokumentarcima? On me pogleda pogledom punom kanadskog razumijevanja za pridošlice, nasmiješi se i kaže: Da, baš kao i u dokumentarcima.losos1
  6. Jesen je prije zime, a zima tu je duga, duga i preduga pa se jesen čini kao zadnja prilika za šetnju bez suza.

lisce1

Živjela jesen i čudesna priroda!

Google slike me savjetuju

Kažu da je radoznalost ubila mačku, a ja kažem da je to sigurno bilo prije Googla jer danas koliko god si radoznao, sve možeš saznati iz fotelje.

I tako je mene, zapelu u večernjim satima na poslu, uhvatila radoznalost. Za sve je kriv manager koji me pitao koja bi to bila najvažnija stavka u jednom procesu. Odgovorila sam mu, a moj čudno vedri mozak je odlučio priupitati Google za najvažnije stvari u životnim procesima. I to Google slike – prvi i drugi rezultat.

Najvažnije pri kuhanju…

…je sol!

najvaznije_u_kuhanju

Pa ima smisla – sol ide u skoro sve. Živjela sol! I umjerenost u soli! A drugi rezultat je pametna misao o važnosti kuhanja.

Najvažnije u životu…

… nisu stvari!

najvaznije_u_zivotu

Ovo mi kaže druga slika po redu. Prva mi poručuje da dom nije mjesto, nego osjećaj. Vrijeme se ne mjeri satom nego trenutcima, i treće – nešto s otkucajima srca.

Najvažniji dan…

… je dan kada si se rodio i dan kada si saznao zašto!

najvazniji_dan

Google slike su prilično sigurne za ovo. Ja sam očekivala nešto konkretnije, na primjer: četvrtak.

Najvažniji mjesec…

… je sada! A ako ne sada onda veljača!

najvazniji_mjesec

Dok je potraga za najvažnijim danom bila pomalo neuspješna, najvažniji mjesec nije razočarao!

Najvažnije za žene…

… je da piju vodu!

najvaznije_za_zene

Ne znam što da si mislim o drugoj slici.

Najvažnije za muškarce…

… je da su pametni i mišićavi!

najvaznije_za_muskarce

Najvažnija odluka…

… je da budeš dobre volje!

najvaznija_odluka

Ovo mi se sviđa. Često je biti dobre volje zaista stvar odluke.

Najvažnije za dug život…

… je da živiš fabulous!

najvaznije_za_dug_zivot

Kaže mi Freddie s druge slike: The most important thing is to live a fabulous life. As long as it’s fabulous I don’t care how long it is.

A za kraj, možda najkorisnije od svega:

Najvažnije za igru skrivača…

… je da ako ti nekog ne vidiš, to ne znači da on ne vidi tebe!

najvaznije_za_igru_skrivaca

Kanađani interpretiraju naše izreke

Odlučila sam ne zakinuti moju bližu okolicu za našu narodnu mudrost. Izložila sam ih izrekama koje sam prevela doslovno, tako da  ih lijepo mogu pitati za tumačenje. Test skupinu sačinjavali su: dečkov sin (9 godina), dečko i prijateljica. Ispitivala sam ih svakog na samo tako da njihove interpretacije nisu bile pod utjecajem drugih.

Bolje dobar glas nego zlatan pas

1_zlatanpas

b1: Trebaš biti dobar

k1: Vi očito ne cijenite puno zlatne pse! Dobra reputacija je važna u životu.

l1: Ono što jesi je važnije od onog što imaš.

Ne češeš se gdje te na svrbi

1_svrbi

b1: Ako te ne svrbi onda se ne smiješ češati jer ćeš se raskrvariti bez razloga.

k1: Jel to kao Ako ne tražiš nešto nećeš ni dobiti? Ili Nemoj raditi ono što nije potrebno?

l1: Ne popravi ono što nije potrgano.

Pala mi je sjekira u med

5_sjekira

b1: Ako si ti medvjed i tvoja usta su sjekira, onda su ti usta upala u med. To je onda dobro.

k1: Nešto loše se desilo  i sad je neupotrebljivo jer je zamazano i ljepljivo. Trebam kupiti novu sjekiru!

l1: Puno sam radila i bila produktivna, no desilo se nešto što me usporilo u radu.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse

4_uzdaj

b1: Trebaš se osloniti na sebe kad nešto radiš, a ne na svoje prijatelje.

k1: Uzdaj se u sebe. Ignoriram ostatak poslovice jer stari konj ionako ne može ništa napraviti.

l1: Osloni se na sebe i na ono što znaš. Vjeruj svojim instinktima.

Neće grom u koprive

3_koprive

b1: Grom je nešto loše, i ta biljka je loša, pa ne žele jedan drugog napasti.

k1: Ovo je savjet za preživljavanje u prirodi. Ako je grmljavina, odi sjesti u te biljke. Bude te peklo ali ćeš biti na sigurnom.

l1: Ako si spreman, agresivan i proaktivan (kao ta biljka), ništa te neće uzdrmati (gromovi te neće pogoditi)!

Nije žvaka za seljaka

2_zvaka

b1: Seljak ne zna što je žvakaća pa kad napuše balon žvaka mu ode u kosu.

k1: Nije sve za svakoga!

l1: Farmeri imaju puno posla i nemaju vremena za besmislene aktivnosti kao žvakanje žvake.

Prošla baka s kolačima

1_baka

b1: Baka je prošla i ti si propustio uzeti kolač pa si tužan.

k1: Baka te više ne voli pa ti nije dala kolač. Kakva je to baka?! A možda je baka senilna i samo je prošla pokraj tebe ne ponudivši ti kolač. Pouka: Nije lako biti star!

l1: Bake često donose hranu?

* * *

Meni je bilo jako zabavno gledati njihova smijuljenja, mrštenja i gledanja u strop kao da su prava značenja ispisana tamo! Što kažete, tko je napravio najbolji posao?

Mjesec nekupovanja

Krajem osmog mjeseca sam vidjela da mi baš i ne idu moje novogodišnje odluke pa sam brže bolje odlučila da će mi rujan biti mjesec nekupovanja.

I evo ga – prvi je listopada i ispunila sam zadatak!

Ovo su mi bili izazovi:

1. Dugačak i stresan dan na poslu. Pri povratku prolazim pokraj Shoppersa (kanadski dm) i tako bih svratila i malo pronjuškala po kozmetici, sapunima, ma i zubnim pastama! Ali ne – nema ovaj mjesec tih privremenih radosti koje nosi tek kupljena stvarčica.

95-1

A onda dođem doma i vidim da mi ništa ne fali i da me najviše veseli fina večera.

2. Samom činjenicom da neću ništa kupovati sam postala svjesna stvari koje baš jako odjednom želim kupiti. I to od ranog jutra. Probudim se, ogrnem ogrtačem i pogledam šlapice. Raspadaju se na peti. Moram kupiti nove! Gaćice – imam samo par u tom modelu koji mi je najdraži – treba mi još! Šminkanje – pa kako još nisam kupila niti jedan MAC paint pot a želim si ga od 2014?! Gdje mi je najbliži MAC? Zahladilo je i nosi mi se šal – posežem za omiljenim ljubičastim. Baš je divan – želim si kupiti još koji – isto ljubičasti!

95-2

A onda izađem van, stavim audio knjigu na uši, i udahnem svježi jesenski zrak i sve pozaboravim. Blaženi ovaj moderan život pun distrakcija!

95-3

 

Mjesec nekupovanja 2015.

Mjesec nekupovanja 2014.

Prvi put te vidim u hlačama!

– ili kako postati suknjaš i haljinaš

Prvi put te vidim u hlačama! – Ovo je veselo uzviknula kolegica kad sam danas ujutro došla na posao u mojim crvenim ‘za-na-posao’ hlačama.

I jedini razlog zbog kojeg sam obukla hlače je jer sam dolaskom svježijeg vremena zaključila da je vrijeme za bicikliranje do posla. Nije mi se dalo premišljati koja suknja ili haljina mi ide uz moj bicikl, pa sam obukla hlače. Očito nakon dugo vremena.

94-suknje-za-na-posao-1

Radost suknji otkrila sam u onoj novogodišnjoj odluci kad mjesec dana nisam nosila hlače na posao. Sjećam se da mi je tada to zvučalo intrigantno i egzotično. Danas sam pak na drugoj strani. Na strani koja vidi nebrojene prednosti suknji i haljina. A ono što mene najviše veseli je da:

– nema toliko problema oko mjera i veličina

Ja sam visoka pa su mi neke hlače kratke, ali kod suknje mi ništa ne smeta centimetar simo ili tamo. Manje je i problema sa strukom, u kojem mi je stanju trbuh i koliko mi je guza prpošna. (ako si ljubitelj super utegnutih suknji ovo se ne odnosi na tebe)

– super su za posao 

Na novom poslu traperice ne spadaju u prihvatljivi dress code, a poslovne hlače su mi muka za naći. I tu su upale suknje i haljine kao spas!

Kod mene sve počelo sa dvije suknje: crnom i bojom pudera. Obje su jednostavnog kroja i malo iznad koljena. I na njih mi sve ide. Ja sam doduše jako labava oko toga što ide, a što ne ide zajedno.

Sljedeće sam kupila zgodnu pencil suknju koja ima zanimljiv čipkasti detalj. Ta zgodna suknja je istovremeno i nezgodna jer je uska pa moram lagano skakutati po stepenicama i ne koračati kao Shrek već kao plaha djevojka.

Slijedila je plisirana crnu koju sam baš puno nosila ovo ljeto, te duga pletena koja je idealna za zimu.

94-suknje-za-na-posao.jpg

Od nezgoda koje možeš doživjeti kad nosiš suknju prvo mi na pamet pada vjetroviti dan. Naravno, što je vjetrovitije to je veća vjerojatnost da si u širokoj i lepršavoj suknji. Druga stvar koje ti se može desiti je da si nakon odlaska na wc nekim čudnim nedokučivim potezom zatakneš stražnji dio suknje u gaćice. To je jako zanimljiva situacija jer a) pokazuješ guzu okolo i b) nisi toga svjestan. Nekoliko puta sam umalo tako izašla iz wc-a na poslu tako da opreza nikad dosta!

Jaja na oko i nagrada na poslu

Čudno sam provela zadnjih par tjedana: izgubljena u poslu preko dana, u Olimpijskim igrama navečer, sanjajući sastanke i utrke s preponama.

I tako sam se jedan dan na poslu tješila da će trenutno ludilo proći, da samo trebam izgurati važnu prezentaciju u petak, i da ću onda odahnuti. No, prije tog petka dogodilo se nešto neočekivano. Imali smo veliki sastanak svih odjela, šefovi su naizmjenice govorili o postignućima i izazovima, i onda je jedan od managera rekao da bi posebno htio istaknuti dvije osobe koje su pomogle u jako bitnom projektu i uručiti im nagradu. Tu sam se ja počela nervozno smješkati jer sam puno radila na spomenutom projektu. Ta-daam! Te dvije osobe smo Mike i ja! Svi su nam počeli pljeskati, ja sam od sreće jedva zadržala suze i drhtavom rukom prihvatila sam svoju nagradu – komadić platna s maskotom firme koji si mogu zakačiti na majicu.

Možda si sad svatko misli – pa dobro, jel je pao neki bonus? Nije, i vjerojatno zato što sam zadovoljna plaćom, meni ta mala blesava krpica toliko znači. Toliko da sam do kraja tjedna radila s osmjehom umjesto grčem na licu.

Ta krpica za mene ima snagu pohvale i priznanja.

A ja od malena padam na to.

Moja draga starija sestra uvijek je znala kako me najlakše potaknuti da napravim nešto što se njoj ne da. I pritom učiniti da se osjećam dobro.

93-1.jpg

93-2

93-3

Posao, život, balans?

final1

Opet su mi na nekoj društvenoj mreži iskočile fake posljednje riječi Steva Jobsa u kojima kaže kako je potratio život na posao i imetak umjesto na neke smislenije životne opcije.

Moja situacija je da baš volim svoj posao, ali volim i, na primjer, svoje miševe, pa si mislim da li ću jednog dana žaliti što nisam bila radila na još više projekata, ili što nisam imala više miševa?

final2

Posao mi je dosta dinamičan i uključena sam u puno toga, i još mi je sve jako zanimljivo pa se previše angažiram. Puno se toga paralelno događa, često letim sa sastanka na sastanak i ponekad je sve to više nego što mogu podnijeti pa se uhvatim skroz nepripremljena u situaciji kad se od mene očekuje da kažem nešto pametno.  Često sanjam projekte na kojima radim – i pomalo sam opsjednuta. Opsjednuta, ali s veselom iskrom u očima.

final4

final3

E da sam ovaj post napisala u petak nakon što sam došla s posla, tu bi završio. Ovako je nedjelja, provela sam subotu igrajući tenis i vozeći se na biciklu. Danas ujutro posjetila sam napuštenu tvornicu cigli, gdje je sada preslatka tržnica lokalnih farmera, mali kafići sa raznim slasticama, roker na gitari koji svira vesele pjesme, obitelji s djecom i psima na sve strane, a sve usred šume, pored male močvare s lopočima iz koje te gledaju žabe i kornjače.

I svidjelo mi se sjediti ispod drveta i jesti skupe organske krumpiriće s morskom soli i majčinom dušicom, gledati šaš, biti prazne glave i vesela.

Možda je to balans? Biti prazne glave, pa biti pune glave? Stvarno ne znam. Budem se osluškivala sljedećih par mjeseci.

final5