Prijateljice 3, 2, 1, 0

Ovo odbrojavanje u naslovu nije 3, 2, 1, 0 – krećemo na krstarenje od Vancouvera do Havaja. Nije ni 3, 2, 1, 0 – eksat ćemo tekilu, zagristi limun i plesati do jutra. To je broj mojih prijateljica koje su još uvijek u Torontu. Nula. Ništa. Zero. Kako je do toga došlo? Sve su se…

Što sam voljela u ožujku i travnju

Sudoper Zapravo nemam sudoper već mjesec dana pa sam osvijestila koliko ga volim. Tako da perem suđe fino kako su naši stari u paleolitiku: imam dvije posude, jednu za pranje, jednu za ispiranje.  Treba mi puno vremena, sve isprolijevam uokolo i svaki put dobijem novu sijedu kad trebam oprati suđe. Toliko mi nedostaje da sam…

Dan kada ne mogu

Nakon jako puno dana za redom kad sam mogla, ja danas ne mogu. Možda zato što je bio pun mjesec noćas i u mojoj djevojčici su proradili praiskonski instinkti pa nije dobro spavala Možda zato što je vikend bio intenzivan, s puno rada, zabave, jurišanja na sve strane i sad mi treba pauza Možda zato…

Što sam voljela u veljači

Crvene nokte Od kad sam rodila nekako mi je važno da su mi nokti nalakirani. Nalakirani u crveno. Je li to neka moja unutarnja pobjeda u smislu: neće me majčinstvo spriječiti da imam nalakirane nokte (kad me već ograničava u brojnim drugim stvarima), nisam sigurna. Sam proces lakiranja je toliko dug i zamoran, jer su…

Čudne situacije kojima se smiješ

WC-i na poslu imaju automatsko puštanje vode. Što je super, osim kad nisu dobro podešeni, i taman kad se namjestiš odluče nenadano pustiti vodu, pa ti poskočiš, što je signal da si gotov pa krenu ponovno pustiti vodu. I tako, umjesto da se popiškiš u dvije minute, ti se deset minuta igraš skrivača i lovice…