Vrijeme za sebe

U 6.45, na ranojutarnjoj kavi na poslu (Donut Shop za nju, beskofeinski Swiss Water za mene) pitala me Sharmily kako izgleda moj tipičan dan. A izgleda baš onako kako sam predvidjela. Počinje u 5.15, a završava u sumaglici umora nekad čak i prije nego što otkuca 10 navečer. Ali, …ali nigdje nemaš vrijeme za sebe!…

Prijateljice 3, 2, 1, 0

Ovo odbrojavanje u naslovu nije 3, 2, 1, 0 – krećemo na krstarenje od Vancouvera do Havaja. Nije ni 3, 2, 1, 0 – eksat ćemo tekilu, zagristi limun i plesati do jutra. To je broj mojih prijateljica koje su još uvijek u Torontu. Nula. Ništa. Zero. Kako je do toga došlo? Sve su se…

Što sam voljela u ožujku i travnju

Sudoper Zapravo nemam sudoper već mjesec dana pa sam osvijestila koliko ga volim. Tako da perem suđe fino kako su naši stari u paleolitiku: imam dvije posude, jednu za pranje, jednu za ispiranje.  Treba mi puno vremena, sve isprolijevam uokolo i svaki put dobijem novu sijedu kad trebam oprati suđe. Toliko mi nedostaje da sam…

Dan kada ne mogu

Nakon jako puno dana za redom kad sam mogla, ja danas ne mogu. Možda zato što je bio pun mjesec noćas i u mojoj djevojčici su proradili praiskonski instinkti pa nije dobro spavala Možda zato što je vikend bio intenzivan, s puno rada, zabave, jurišanja na sve strane i sad mi treba pauza Možda zato…

Što sam voljela u veljači

Crvene nokte Od kad sam rodila nekako mi je važno da su mi nokti nalakirani. Nalakirani u crveno. Je li to neka moja unutarnja pobjeda u smislu: neće me majčinstvo spriječiti da imam nalakirane nokte (kad me već ograničava u brojnim drugim stvarima), nisam sigurna. Sam proces lakiranja je toliko dug i zamoran, jer su…